Branko Todorović, predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava Republike Srpske, za “Zašto?” objašnjava zbog čega politički lideri u BiH ne slijede gest pomirenje vjerskih čelnika koji su zajednički obišli mjesta stradanja pripadnika svih vjera i naroda u posljednjem ratu.

Branko Todorović, predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava Republike Srpske, za “Zašto?” objašnjava zbog čega politički lideri u BiH ne slijede gest pomirenje vjerskih čelnika koji su zajednički obišli mjesta stradanja pripadnika svih vjera i naroda u posljednjem ratu.

• Pitanje

Jučerašnja posjeta religijskih lidera okupljenih u Međureligijskom vijeću stratištima širom Bosne i Herecgovine svakako je značajan događaj i veoma snažan doprinos procesu pomirenja i izgradnje međuetničkog i međureligijskog povjerenja u BiH.

Istovremeno, treba podsjetiti da je Međureligijsko vijeće u proteklim godinama zaista imalo niz aktivnosti u lokalnim zajednicama koje su bile jedan snažan doprinos razumijevanju i pomirenju.

Međutim, pitanje koje se svakako otvara i koje su mnogi građani postavljali u proteklih dvadesetak godina je ključno: zašto se na ovaj potez trebalo čekati 20 godina?

• Knjige

Ne treba puno filozofirati i mislim da odgovor možemo prepoznati u snažnom uticaju politike na religijske zajednice u BiH i na njihove lidere – to je nesporno, to je činjenica i ta prepletenost politike i religije svakako ide ne štetu religije i na štetu vjere.

Ionako prljava dnevna politika u BiH dodatno je uprljala sve ono čisto i pošteno što u svim svetim knjigama stoji i što bi na neki način religijski lideri trabalo da afirmišu u javnosti.

• Hipoteka

Umjesto toga, mi smo imali jednu zaista čvrstu i neraskidivu vezu uzajamno ovisnih između političkih lidera i religijskih lidera koja se na neki način ogledala u svim vrstama saradnje, počev od onih finansijskih, zatim do ostvarivanja različitih privilegija za religijske lidere, pa čak i onoga što je zaista nedopustivo i sramno, a to je otvorena agitacija pojedinih religijskih lidera pred izbore i u predizbornim kampanjama gdje su veoma snažno, otvoreno i nedvosmislneo davali podršku političkim strukturama ili političkim liderima.

U jednom sekularnom društvu, kakvo bi trebalo biti bosansko-hercegovačko, to je zaista nedopustivo i mislim da to u pravom smislu predstavlja jednu tešku hipoteku na religijskim zajednicama i religijskim liderima i uvijek predstavlja veliku opasnost u smislu izbijanja novih konflikata, međureligijskog nerazumijevanja i sukoba.

• Korak

Prema tome, taj negativni uticaj politike do sada je zapravo stopirao svaku vrstu inicijative, čak i onih religijskih lidera koji su u više navrata otvoreno, ne samo iznosili prijedloge za saradnju za pomirenje i za međureligijsko razumijevanje, nego i onih koju su čak u pojedinim momentima bili spremni da kritički sagledaju sve ono što su religijske zajednice uradile tokom rata u BiH jer zaista imaju jednu neospornu odgovornost, vrlo često ne samo za tu homogenizaciju nego jednostavno i za ekstremizam, jer su vrlo često ili sa političkih govornica ili u vjerskim objektima pozivali na nešto što će rezultirati brojnim i masovnim zločinima.

Mislimo da bi i to bio jedan korak ka tome da i religijske zajednice kritički sagledaju jednu vrstu odgovornosti za sve što se u BiH dešavalo jer je ona zaista nesporna.

• Vizija

Ja ne očekujem da će u ovom trenutku politički lideri pratiti ovaj korak religijskih lidera, jer mislim da oni zaista nisu spremni za to i oečigledno je da trenutnim liderima u Bosni i Hercegovini politika kontrolisanja međuetničke, međureligijske mržnje, nepovjerenja, zatvorenosti i odsustva komunikacije itekako odgovara.

Oni će na tome i dalje insistirati jer jednostavno nesposobne politike koje nemaju viziju, koje nemaju jasnu ideju za bolji život, vraćaju Bosnu i Hercegovinu unazad i u sklopu tog vraćanja unazad oni žele da i dalje drže religijske lidere i vjerske zajednice pod svojom potpunom političkom kongtrolom.

• Mladi

Građani moraju da preuzmu odgovornost za osudu onoga što politički lideri u ovoj zemlji vrlo često rade a to je upravo izazivanje religijskih i etničkih netrpeljivosti i mržnje kako bi udaljili pažnju građana od svoje nesposobnosti da rješavaju ozbiljna ekonomska i druga reformska pitanja, kako bi udaljili pažnju građana od enormne kprupcije, krađe i pljačke državnog novca.

Ta pljačka je nesporna i građani ne traba da budu naivni.

Oni treba da daju podršku osim političkim liderima koji imaju rješenje za ozbiljne probleme koji u BiH postoje, prije svega nezaposlenost mladih, odlazak mladih iz ove zemlje, osjećaj nesigurnosti, osjećaj frustracije, jedno opšte nezadovoljstvo.

• Isključivost

Ovi politički lideri nisu spremni na to i ja bih rekao da je ovaj iskorak religijskih lidera u posjeti stratištima dobar primjer koji bi oni trebalo da slijede.

Ali budimo sigurni da to neće raditi jer smo ovih dana u nekim izjavama i postupcima u komunikaciji najviših političara, recimo iz Republike Srpske sa religijskim liderima, sa predstavnicima međunarodne zajednice i u govoru o zločinima koji su se ranije dešavali mogli vidjeti jednu isključivost, jednostarnost, nerazumijevanje, aroganciju i netrpeljivost koja nikome neće donijeti ništa dobro.