Helsinški odbor za ljudska prava u saradnji sa Ascoijacijom za demokratske inicijative, uz podršku USAID/INSPIRE programa, realizovao je u okviru projekta “Jednake šanse za zapošljavanje i dostojanstvo na radu LGBTIQ osoba’’ istraživanje o diskriminaciji LGBTIQ osoba u BiH u oblasti radnih odnosa i zapošljavanja.
Glavna zapažanja u okviru istraživanja su bila da na radnom mjestu LGBTIQ osobe doživljavaju diskriminaciju koja se odnosi na raskid ugovora o radu, nemogućnost napredovanja, dobijanje negativne evaluacije rada, verbalno i/ili fizičko nasilje, nejednaku isplatu za obavljen posao i sl. Ispitanici_ce navode da postojanje različitih oblika homofobije na radnom mjestu dovodi do neprijateljskog radnog okruženja u kojem LGBTIQ osobe ne mogu dati svoj radni maksimum. Diskriminacija je u pravnom sistemu BiH zabranjena na ustavno-pravnom nivou, prvenstveno Ustavom BiH, zatim različitim međunarodnim ugovorima te nacionalnim zakonodavstvom, uključujući posebno ZZD BiH, ali je relativno mali broj kaznenih odredbi za poslodavca propisan u slučaju kršenja odredbi o zabrani diskriminacije.
Neka od iskustava naših ispitanika_ca navodimo u nastavku:
‘’Mislim da sve zavisi od toga u kojoj oblasti smo zaposleni_e. Ja mislim da su moja pozitivna iskustva rezultat toga što oduvijek radim u NVO sektoru, što mi znatno olakšava poslovni život. Prilikom apliciranja za nove poslove, interesuje me oblast ljudskih prava, poprilično sam vidljiva prilikom borbe za ljudska prava u našem društvu, pa ljudi već unaprijed znaju ili pretpostavljaju moju seksualnu orijentaciju. Mislim da to na neki način i sprečava potencijalne komentare ili "šale" na račun seksualne orijentacije i rodnog identiteta na mojim radnim mjestima. ’’
‘’Dobila sam otkaz na poslu zato što roditelji nisu htjeli da ostave svoju djecu sa mnom, samo iz razloga što sam lezbejka. Tražila sam pomoć od direktorice, koja je kao bila supportivna - ali nikad nije reagovala. Dobijala sam jako nisku platu jer je ona ovisila o broju tretmana koje odradim. Vrlo brzo sam dobila otkaz jer je "promet" zapeo "zbog mene".’’
‘’Iskustvo kao lezbejka je iskustvo nelegitimnosti, s tim često na radnom mjestu postoje homofobični komentari ”šale” na kolege koji su homoseksualne orijentacije, a nisu žene. Jednom sam u razgovoru navela tu homofobiju šefu i on je odgovorio da tog ovdje kod nas nema.’’
‘’Jedini razlog sto sam odgovorila ne na većinu pitanja je što sam u ormaru na poslu. Da se outujem, ko zna šta bi bilo, ali vjerujem da ne bi dobro prošlo za mene. Iako možda ne bih dobila otkaz, vjerujem da bi stav kolektiva prema meni bio takav da bih morala da odem.’’
‘’Mislim da kao društvo još moramo da se razvijamo kako bi prihatili sve marginalizovane grupe, ne samo LGBT+ zajednicu.’’
‘’Mislim da ugroženost prava na rad ne dolazi toliko usljed diskriminacije po osnovu seksualne orijentacije koliko nepoštovanje drugih prava koje proizlaze iz ovog zakona, kao što je prijava rada, odgovarajuća plata, obezbjeđeni zadovoljavajući uslovi rada, prekovremeni rad koji je neplaćen i slično’’
‘’Moj stav je da ne treba bježati u druge zemlje zbog seksualne orijentacije vec se boriti svim legalnim sredstvima za svoja prava. Osim u slucajevima fizičkog napada ili životne ugroženosti gdje se aplicira za azil zbog spomenutih razloga i to u slučaju ako policija ne može/želi da riješi problem. Lgbt osobe trebaju da svojim postojanjem daju do znanja da zaslužuju ista prava kao i većina gradjana BiH. Samim odlaskom ustupamo mjesta onima koji naš život čine težim i za svoja prava treba stati ponosno ispred svake prepreke da nam ne bi u budućnosti iste stvari ugrožavale dostojanstvo i život. Za slijedece generacije svaka manjinska grupa treba osloboditi put do prava na poslu i ostalih prava propisanih UN ovom deklaracijom o pravima ljudi.’’
‘’Sve se može popraviti što se tiče posla (odnosi se na greške i napredovanje), a kada bi došlo u pitanje seksualno opredjeljenje, to bi mi odmah značilo vjetar u leđa da napustim BiH! Za sad je situacija okej.’’
Prema rezultatima istraživanja, na razgovoru za posao, u 93% slučajeva kandidata_tkinja nije pitano za seksualnu orijentaciju. Rezultati ukazuju da je 25% ispitanika doživljelo fizičko ili verbalno zlostavljanje na radnom mjestu, te da čak 64% ispitanika nije ili je djelomično upoznato sa pravima i mehanizmima zaštite u slučaju diskriminacije. S druge strane, 61% ispitanika prijavilo bi diskriminaciju nadležnim organima, 65% ispitanika nije zadovoljno procesom implementacije zabrane diskriminacije LGBTIQ osoba prilikom zapošljavanja u i sferi rada dok bi 74% ispitanika_ca željeli život nastaviti van granica BiH, u zemlji za koju smatraju da nudi bolju zaštitu od diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije.
Neprijavljivanje diskriminacije LGBTIQ osoba pri zapošljavanju i u sferi rada rezultira nepostojanjem zvanične statistike, što stvara privid idealne situacije odnosno situacije bez diskriminacije, te zbog toga izostaje adekvatna reakcijanadležnih institucija.
Radno okruženje koje je podržavajuće prema procesu comingout-a je identifikovano kao jedno od ključnih za LGBTIQ zajednicu. Njime bi se moglo ostvariti tri cilja i to povećanje vidljivosti LGBTIQ osoba i da one postoje u radnom okruženju, osloboditi takve osobe određenog tereta i nezadovoljstva i kako bi potaklo heteroseksualne osobe koje prihvataju i podržavaju LGBTIQ osobe u radnom okruženju da pokažu da zaposlenici ne prihvataju predrasude i diskriminacijsko ponašanje, te bi to svakako pomoglo stvaranju sigurnog okruženja.
Vijeće ministara BiH bi trebalo bez odlaganja usvojiti Akcioni plan za unapređenje ljudskih prava i osnovnih sloboda LGBTIQ osoba u BiH 2021-2023. s ciljem unapređenja mehanizama borbe protiv diskriminacije, pa i prilikom zapošljavanja kao i u oblasti rada, te suzbijanju stereotipa i predrasuda prema LGBTIQ osobama u širem kontekstu, uključujući u radnom okruženju. S obzirom na to da je Institucija ombudsmena za ljudska prava centralna institucija u borbi protiv diskriminacije nužno je da u saradnji sa nevladinim organizacijama detaljno upozna članove LGBTIQ zajednice o postupku zaštite od diskriminacije pred ovom Institucijom, a posebno jer se to pravo može ostvariti i bez otkrivanja identiteta široj javnosti.
ZoR FBiH, RS i BD BiH, kao i ZoRuI BiH bi trebali biti usklađeni sa ZZD BiH, na način da se kao zabranjeni osnovi navedu: seksualna orijentacija, rodni identitet, polne karakteristike. Iako se ovakva zakonodavna intervencija čini simboličnom, s obzirom na to da se ovi osnovi diskriminacije mogu podvesti pod „druge karakteristike’’, ona je nužna zbog manjeg poznavanja antidiskriminatornog zakonodavstva od strane radnika koji u slučaju povrede svojih prava (uključujući i zabranu diskriminacije), pravni lijek primarno traže u radnom zakonodavstvu.
